U subotu, 26. aprila, džematlije podžepskog džemata bili su u posjeti Rogatici, prisustvujući šestom redovnom druženju Rogatičana i prijatelja Rogatice.
Na put prema Rogatici krenuli smo iz Podžeplja, oko 18 h, praćeni pravim proljetnim pljuskom. Nakon vijugavog šumskog puta, s Laza prema Borici prate nas prelijepi pejsaži, uz ugodne sunčane intervale. Munara u Živaljevićima ukrašava daljinu horizonta, dok svako ponaosob razmišlja o surovosti priznanja da nas u onim velikim livadama, iza nagnutih ograda više nema. Očaravajući prizor na Borici uzima dah. Igra konja i beskrajno ushićenje, ravno onom kojim se Allahovom stvaranju divio Sulejman a.s.:
Kad su jedne večeri pred njega bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali, on reče: “Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!” - i oni se izgubiše iz vida. “Vratite mi ih!” - i on ih poče gladiti po nogama i vratovima. (Qur’an)
U Rogaticu dođosmo sahat pred akšam, iskupljeni pred prelijepom Šudžauddin džamijom. Neko na kahvu u obližnju kahvanu, neko ostade odmarati se sjedeći pred džamijom. Šetnja gradom i neobična nostalgija za prvi susret početno su iskustvo. Šetajući prelijepim parkom žalili smo napretek. Žal za ljudima i sudbinama, onima kojih u Rogatici više nema. Žal za duhom bosanske kasabe, njegovanim nimetima i srcem bosanskim. Žal što ne zapamtismo Rogaticu kakvom je Rogatičani pamte kad se, pomalo s mukom ali pune duše hvale.
Pred akšam u džamiji žamor. Nekoliko desetina Rogatičana okupilo se na redovnom rogatičkom druženju. Mnogi su organizovanim prijevozom stigli iz Sarajeva. Nakon naporne gluhoće rogatičkih sokaka, živost džamije prijatno je iznenađenje. Okrijepismo se namazom, a potom halka i korisna besjeda dugogodišnjeg rogatičkog imama Omera ef. Kadrića.
Lijepo primljeni, uz krajnju gostoljubivost i ljubaznost, uživali smo ljepotu rogatičke džamije, zasigurno jedne od najljepših naših džamija. Kahva i lijepa riječ, dosta su da se svaki teret podnese, a rahatluk podijeli. U nas u Bosni naviklo se tako. Rogatičene smo pozvali na godjensko druženje, planirano za 03. maj u godjenskoj džamiji, da se okupimo i ugostimo ih.
Rogaticu ostavismo u neporočnoj proljetnoj tami, da sama probdije tihu bosansku noć. Od nas se halali šutke, ni srdita ni tužna, uz vješto iščeprkan pjesnikov stih:
…U nas u Bosni su ljudi dobri,
Musafir kad Bosnom putuje,
On se ne sikira za konak topli;
On ne nailazi na mandal kapije i šuhveli sokake,
I kad se nema, sevdahom se ugosti i rahatlukom napoji…
(FOTOGRAFIJE POSJETE ROGATICI POGLEDAJTE OVDJE)
Read the full story
Popularity: 88% [?]
